Jedan od glavnoosumnjičenih „terorista”, policajac u penziji Mirko Velimirović, kažnjen je uslovno pola godine i da plati 100 eura nakon priznanja da je učestvovao u planiranju navodnog državnog udara. On je juče pred Višim sudom iznio niz tvrdnji koje su kontradiktorne sa onim koje je glavni specijalni tužilac iznosio u javnosti. Uprkos tim činjenicama i brojnim nelogičnostima, predsjednik Višeg suda u Podgorici prihvatio je sporazum o priznanju krivice koji je Velimirović sklopio sa tužilaštvom. Tako je on za „pakleni plan” koji je trebalo da sprovede u djelo dobio uslovnu kaznu.
Velimirović je, između ostalog, priznao da je nabavio automatske puške, ali da je onemogućio da se unesu u Crnu Goru i da ih je navodno bacio u jezero na Kosovu i Medohiji. Tvrdi i da je od Aleksandra Sinđelića iz dva navrata dobio ukupno 30.000 eura da kupi oružje koje je grupa Bratislava Dikića trebala da iskoristi i izazove krvoproliće tako što će da zauzme Skupštinu Crne Gore na dan izbora 16. oktobra. Ispričao je da je u dogovoru sa tužilaštvom naknadno poslao sliku oružja iz magacina koje je u vlasništvu države Sinđeliću. On je pred sudijom Borisom Savićem juče tvrdio da je spasio crnogorski narod i državu i da zaslužuje orden da mu se dodijeli, a ne da mu se sudi.
Specijalni tužilac Saša Čađenović pročitao je šta mu se stavlja na teret, navodeći da je početkom oktobra 2016. godine, svjestan svog djela, postao član kriminalne organizacije i doprinio stvaranju grupe koju su formirala lica iz Srbije i Crne Gore za sticanje nezakonite dobiti i moći u međunarodnim razmjerama, a svaki član grupe imao je svoju ulogu, pri čemu su bili svjesni svojih djela i htjeli su njihovo izvršenje. Na pitanje tužioca da li je na njega vršen pritisak kako bi zaključio sporazum i da li mu je nešto obećano, Velimirović je tvrdio da nije.
– Optuženi Velimirović je objasnio koji su bili razlozi koji su ga naveli da zaključi sporazum o priznanju krivice. Smatram da je uslovna osuda sankcija kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja – kazao je tužilac.
Velimirović je u kratkim crtama objasnio sve radnje koje je preduzeo povodom pripremanja terorističkog napada na dan izbora u Crnoj Gori.
Počeo je od prvog susreta sa Sinđelićem, koga je, kako tvrdi, upoznao na jednom skupu Ravnogorskog pokreta gdje su razmijenili brojeve telefona. Ispričao je da ga je početkom oktobra ove godine pozvao Sinđelić da se vide, jer ima nešto da mu saopšti. Susreli su se u jednom mjestu na Kosovu i Metohiji, gdje mu je Sinđelić predočio da se u Crnoj Gori održavaju izbori i da bi trebalo da pomognu svojoj braći Srbima i da će Milo ukoliko opozicija pobijedi da pokrade izbore i da bi bilo poželjno da oni dođu da budu tu 16. oktobra.
– Sinđelić me je pitao koliko bi ljudi moglo doći na taj protest, odnosno koliko bi ih ja mogao skupiti. Rekao mi je da bi on finansirao put i smještaj, i da se ja o tome ne brinem. Poslije dva dana dogovorili smo susret u Ribariće, gdje sam mu saopštio da mogu da dođem sa 80 ljudi. Odgovorio je da je to odlično i tražio da nađem 10 automatskih pušaka i tri sanduka municije, koje će on platiti. Odgovorio sam mu da moji ljudi nijesu spremni za oružje, a on je kazao da oni neće imati veze sa oružjem već da će to zadužiti drugi ljudi, a da će moji samo da omasove skup. Dao mi je 15.000 eura za oružje. Dogovor je bio da se čujemo, a ja sam razmišljao dva dana šta je najbolje da uradim. Ja sam policajac u penziji i svjestan sam šta je 10 dugih cijevi i 3.000 metaka.
– To oružje o kom sam vam pričao košta od 400 do 450 eura po komadu. Pošao sam na Kosovo, sve organizovao i nabavio oružje po uputima Aleksandra Sinđelića. Milivoje Katnić mi je kazao da to oružje uzmem i uništim. Od Sinđelića sam tražio još novca za oružje i ispričao mu da sam bio u Crnoj Gori, da sam našao kuću gdje ću to oružje uskladištiti, našta mi je on odgovorio odlično i dao mi još 15.000 eura – kazao je Velimirović.
Kada je Sinđelić rekao da to oružje treba da se prebaci preko granice, Velimirović je to prenio crnogorskom tužiocu, koji ga je uputio da prihvati taj plan, a potom isto to oružje rasklopi i baci u jezero, što je i učinio.
– Kako sam imao nalog od Sinđelića da slikam oružje koje prebacim u Crnu Goru i pošaljem mu fotografiju, nisam imao drugu mogućnost već da oružje koje mi je tužilaštvo pripremilo u Crnoj Gori, iz rezervi u magacinu, slikam i pošaljem Sinđeliću. Nakon toga sastao sam se sa Sinđelićem u Beogradu, gdje mi je pokazao opremu koja je, takođe, trebalo da se isporuči za Crnu Goru. Tada mi je iznio kompletan plan kako bi se izveo navodni teroristički napad na dan izbora u Crnoj Gori – kazao je policajac u penziji Mirko Velimirović.
Velimirović je kazao da je njegov zadatak bio da ponovo dođe u Podgoricu i nađe prostoriju i ljude koji bi se tu smjestili.
– Po povratku u Srbiju Sinđelić mi je rekao da treba da me upozna sa komandirima grupa kojih ima više, a onda mi je rekao da ponovo moram da se vratim u Crnu Goru zbog „specijalnog telefona” koji ne može da se prisluškuje i da ga ponesem čovjeku koji će biti glavni za te grupe. Sinđelić mi je kazao da ga dam Nikoli u Crnoj Gori i da mu predam oružje za koje je šifra bila „rakija”. Takođe, rekao mi je da preko tog telefona, koji je imao dva broja, mogu sve otvoreno. Bio je broj 06 i 69 i da njega zovem, a 6 da ne okrećem.
– Po dolasku u Crnu Goru čekao sam da me nazove taj Nikola, to je bio 15. oktobar u jutarnjim satima i do 12 ili 1 nije me zvao. Pozvao sam Sinđelića i rekao da mi se čovjek ne javlja. Bio sam malo nervozan pa sam greškom okrenuo 6, a sa druge strane odazvao mi se glas čovjeka koji je govorio na ruskom. Djelimično sam ga razumio. Kada sam uspio da uspostavim kontakt sa Sinđelićem, ovaj mi je odgovorio: „Čovječe, skini se sa tog telefona”. Javiću ti se. Čućemo se. Nikola mi se javio tek u večernjim satima. Uveče oko 10.20 napisao mi je poruku na moj telefon da se nađemo ispred tržnog centra Delta siti.
Čuo sam se sa Sinđom, koji mi je rekao da Nikoli predam telefon i ključeve od „rakije”. Rekao mi je i da će Nikola da upravlja „našima” na protestnom skupu da se ne rasipaju ljudi koji će biti tamo i da trakice vežemo na rame da to ne bude previše uočljivo radi znaka raspoznavanja. Ovi ljudi koji budu u uniformi sličnoj crnogorskoj policiji ući će u Skupštinu, uhapsiti Mila Đukanovića i da će imati nagradu onaj ko to učini.
Pozvao me Sinđelić i rekao mi: „Čovjek je iza tebe, ima malu bradicu”. Okrenuo sam se i prepoznao da se radi o Bratislavu Dikiću, prvom čovjeku srpske žandarmerije. Znao sam ga sa televizije. Žena koja je bila sa njim u društvu pošla je u kola, a mi smo ostali sami. Rekao sam mu da treba da mu predam ključeve i oružje. Odgovorio je „pa on je lud”.
Nakon toga u razgovoru me pitao koliko imam ljudi, a zatim smo pošli da mu pokažem gdje se nalazi kuća u kojoj je smješteno oružje. Rekao mi je neka vidjeću ja „rakiju”, stao mi je kod benzinske pumpe jer sam ja trebao da se vratim za Srbiju, a nakon toga sam uhapšen – ispričao je juče Velimirović.
U nastavku suđenja Velimirović je odgovarao na pitanja tužioca Čađenovića. Objasnio je da je prilikom susreta sa Sinđelićem u Beogradu, kada je vidio pripremljenu opremu, između ostalog, primijetio i dron koji je trebalo da snima kompletan teren Skupštine, sva dešavanja na dan izbora. Tada mu je Sinđelić rekao da nema puno ljudi angažovanih na obezbjeđenju, ali da crnogorska policija ima svoje jedinice u tu svrhu koje su smještene na Zlatici. Velimirović je tvrdio da ljudi koje je on doveo u Crnu Goru nijesu znali za ovaj plan. Njihov zadatak je bio da budu na protestu i to je sve. Kazao je, između ostalog, i da poznaje Aleksandra Aleksića iz Šapca i da je tom čovjeku dao novac da dođe na protest u Crnu Goru. Kazao je i to da ne zna tačno ko je trebalo da organizuje protest, ali mu je Sinđelić rekao da tu postoje mnogo jaki ljudi u Crnoj Gori, ali da ima i ljudi sa strane. Na njegovo insistiranje da bliže sazna o kome se radi, Sinđelić mu je malo nervozno odgovorio da se radi o političarima i ovima iz DF-a.
Izjašnjavajući se o oružju koje je uništio kazao je da je to uradio po nalogu specijalnog tužioca, te da je to oružje trebalo da se dopremi kamionom sa duplim dnom i parkira blizu Skupštine. Sa njima je trebalo da se naoružaju ljudi oko 23 sata. Velimirović je tvrdio da je tražio poligraf i da je ovaj događaj prijavio crnogorskoj policiji iz patriotskih razloga. Kazao je da je želio da zaštiti ovaj narod i da sve što je uradio uradio svojom voljom. Između ostalog ispričao je da je Sinđelić jednom prilikom rekao da ima neko iznad njih, da iza svega stoje jaki ljudi i da može lako glava da se izgubi.
VJ.D.
Sude četničkom vojvodi
Na pitanja svoga branioca Nikole Belade, optuženi je objasnio da je član Ravnogorskog pokreta od 2006. godine i da je on četnički vojvoda. Za četničkog vojvodu imenovao ga je Milika Čeko Dačević uz blagoslov vladike Artemija.
Katnić najveća opasnost po mir i stabilnost
Odluka Višeg suda da se Aleksandru Sinđeliću dodijeli status svjedoka saradnika, a da se sa Velimirovićem sklopi sporazum o priznanju krivice predstavlja farsu režiranu od Bebe Popovića, naručenu od Mila Đukanovića, a sprovedenu od Milivoja Katnića, saopštio je predsjednik PzP-a i član Predsjedništva DF-a Nebojša Medojević.
– Čitav državni udar se sveo na dvojicu nepostojećih Rusa, koje optužuju dvojica špijuna saradnika srpske BIA i crnogorske ANB Sinđe i Minđe, koje je za potrebe Đukanovića i Popovića angažovao visoki oficir ANB-a, bivši ratni komandant paravojnih formacija u Hrvatskoj i BiH, koji nikada nije odgovarao za ratne zločine, jer je imao podršku najmoćnije strane obavještajne službe, za koju je obavljao prljave poslove – naveo je Medojević.
Trenutna pozicija Katnića, ocijenio je, neodrživa je.
– Više puta mijenja kvalifikacije krivičnih djela, verzije događaja, potpisuje sporazume o priznanju krivice sa prvooptuženim za organizaciju državnog udara. Ideja Katnića da se iz čitavog skandala izvuče sa optuživanjem dvojice nepostojećih Rusa, puštanjem na slobodu Sinđe i Minđe i stalnim medijskim špekulacijama da iza svega stoji neki nepoznati komandant iz DF-a je neprihvatljiva. Neko će morati na robiju, Katnić ili lideri DF-a – dodaje Medojević, pozivajući vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da odmah suspenduje Katnića.
On je optužio glavnog specijalnog tužioca da je brutalno zloupotrijebio svoja ustavna i zakonska ovlašćenja, i kao dio zločinačke terorističke organizacije DPS-a, direktno uticao na tok izbora u korist DPS-a, planirajući političku diskreditaciju DF-a, hapšenje lidera DF-a i njihovu likvidaciju.
– Ukoliko Stanković ne može ili ne smije da suspenduje Katnića, onda bi morao podnijeti ostavku iz moralnih razloga jer je formalno on nadređeni Katniću – zaključio je Medojević.
Naglasio je i da je Katnić trenutno najveća opasnost po mir i stabilnost Crne Gore i on mora odmah biti suspendovan, a protiv njega pokrenuta istraga kako bi se saznale sve okolnosti koje su dovele do „najveće blamaže” države Crne Gore u njenoj istoriji i ugrozile mir i stabilnost u zemlji.
– Katnić je trenutno najveća tempirana bomba, koja može da dovede do haosa u zemlji sa nesagledivim posledicama. Njegova smjena je postala imperativ i preduslov bilo kakvog političkog rješenja krize i svako ko ga podržava, podržava pravno, političko i fizičko nasilje i urušavanje pravne države i ustavnog poretka – dodaje Medojević. M.V.P:
Pomozite vi meni, a ja ću vama
Velimirović je kazao da je imao dvije solucije.
– Razmišljao sam da mu vratim novac i da prijavim policiji. Ako mu vratim novac, naći će drugog i završiti posao, a da prijavim policiji uplašio sam se jer sam pretpostavljao da on ima nekog u tim strukturama. Zato sam to učinio u Crnoj Gori poslije dva dana, kada sam došao u Upravu policije CB Podgorica i tražio prijem kod načelnika policije govoreći da imam važno saopštenje za njega, nakon čega sam mu sve ispričao – kazao je on.
Velimirović je ispričao da ga je načelnik poslije ispitivanja poslao kod specijalnog tužioca Milivoja Katnića, gdje mu je Velimirović rekao: „Pomozite vi meni, a ja ću vama”.
Glava je na panju
Optuženi je kazao da se sa Sinđelićem upoznao na Ravnoj gori, gdje je Sinđelić uvijek dolazio sam. Ispričao je da ima ugled i čast u Srbiji i na Kosovu i Metohiji, i da su svi njegovi govori bili dobro pozdravljeni i da je Sinđelić vjerovatno iz tog razloga došao do njega.
– Ja sam vama spasio narod i državu, zamislite šta bi značilo ovdje 50 pušaka, 50 pištolja i 3.000 metaka. Bilo bi krvopliće i masakr u Crnoj Gori. E, ja to nijesam mogao, moja glava je na panju, ali nijesam mogao da dozvolim da izgine toliko glava – kazao je Velimirović.
Tokom suđenja pročitano je niz dokaza.
Tužilaštvo potvrdilo da nema dokaze, sumnjiva uloga Velimirovića
Sklapanjem sporazuma sa Velimirovićem Specijalno državno tužilaštvo potvrdilo je sumnje da nemaju dokaze protiv okrivljenih za navodni terorizam, ocijenio je za „Dan” Dikićev branilac, advokat Milan Petrović. Kazao je i da je ovaj čin doveo u pitanje ulogu koju je Velimirović imao u ovom slučaju.
– Neophodno je napomenuti da je upravo Velimirović taj koji je „angažovao” druge okrivljene. Dikiću je dao telefon preko kojeg su komunicirali i zbog kojeg je on osumnjičen kasnije. Druge okrivljene je pozivao da se sastanu, zbog čega su i oni postali sumnjivi za terorizam. I upravo on bude taj koji je navodno pomogao da se otkrije cijeli slučaj i spriječi navodna katastrofa. Na kraju on sklopi sporazum i dobije uslovnu kaznu. Nemoguće je da se ne zapitamo kakva je u stvari bila uloga Velimirovića i da li je on u stvari „ubačeni element” – kazao je Petrović.
Napomenuo je i da je nedopustivo da čovjeku koji je označen kao jedan od glavnih za teroristički napad sud da uslovnu kaznu.
– Šta onda treba da se desi sa drugim osumnjičenim koji su u pritvoru, a koji se terete za mnogo blaža djela – upitao je Petrović.
Sumnju u Velimirovićevu ulogu u ovom predmetu, napomenuo je ovaj advokat, pojačavaju i nelogičnosti između njegovih i tvrdnji tužilaštva.
– Tužilaštvo je reklo prvo da je oružje uništeno pod njihovim nadzorom, a Velimirović je rekao da je on uništio. Sve je to u koliziji, ali i sumnjivo – dodaje Petrović.
M.V.P.